"Sjedio sam ispred televizora, umoran nakon dugog i iscrpljujućeg dana. Lagano, počeo sam drijemati, zavaljen u mojoj fotelji, usred sobe. Zvukovi i osječaji su se počeli ujedinjavati... televizor... kuća.. ali začuo sam korake !

Netko je bio ispred vrata. Začuo sam udarce, i nekoga kako bježi... BOOM!!! Vrata su se odvalila s držača i pala točno na mene, kao da je netko vidio kroz zid i tražio gdje se nalazim.

Dobro sam znao tko je to bio. Prošli su dani kada smo se zapitkivali da li ima života izvan našeg solarnog sistema.
Naviknuli smo se na njih da budu oko nas.
Dobili smo novu civilizaciju, novi život i nove prijatelje.
Usprkos svemu tome, nikad se nisam mogao rješiti osječaja da će jednog dana doći i pokupiti ME, kao one koje su uzeli prije.
Naravno, nije bilo dokaza, ali stvarno nisam želio biti dio popisa " Nestali bez traga ".

Pokušali su me natjerati da se ispružim na podu, ali počeo sam se boriti, nakon čega sam dobio bolan udarac u glavu.....
.....Osvjestio sam se u automobilu.
Na sreću,moji otmičari nisu uočili da sam budan. Počeo sam urlati i udarati. Pokušao sam ih pogoditi, ali bio sam prestrašen.
Kad sam pokušao ugušiti vozaća, on je izgubio kontrolu nad vozilom, nakon čega se automobil sudarao s preprekama i na moj užas, pao u provaliju. Trenutno sam požalio što sam učinio, i shvatio, da za koju sekundu ću biti mrtav.
Misao mi je prošla kroz glavu, da se nisam borio, mogao sam žvjeti još malo, makar na nekom udaljenom planetu....

....ali moje misli bijahu prekinute, jer, kako da god čudno zvučalo, auto se pretvorio u letjelicu, potpuno obasjanu zasjljepljujučim svjetlom i bučnom mašinom. Zaputili smo se iz ponora i ravno prema svemiru.
Jedino čega sam se sjećao je bilo to da smo se tukli dok je pokušavao sletjeli....

....bilo je užasno. Prasak, udarac, krhotine, buka, krici, zvuk lomljave i sve postaje slomljeno. Ispuzao sam iz olupine i uočio da je tamo nekakva čudna tekućina, koja je curila iz vanzemaljaca, jako gadno smrdljiva odvratna tekućina.

Opazio sam uređaj koji je izgledao kao komunikator, iz kojeg su se čuli neki čudni zvukovi,cvrkutanje, svi oni nezvučno nepoznati zvukovi. Nisam izdržao šok, onesvjestio sam se....

....sati, dani su prošli, a onda je nešto podiglo olupinu zajedno samnom unutra ,i odnijelo ju je na neko nepoznato odvratno mjesto. Mjesto koje je izgledalo kao otpad.
Možda su mislili da sam mrtav, i bacili me kao staru podrapanu lutku, usred prljavštine, otpada i smeća. Postao sam Bjegunac da li sam bio i jedini ?

To je bio početak, kao što se ja sjećam."

Daniel White